09/06/2026
⛵️🌊Šurlice za put
Jučer san krenula put Zagreba. Torba je bila spremna, obaveze posložene, ma srce je još malo ostalo doma.
Pa san prije p**a napravila ono ča me uvik vrne sebi.
Zamijesila san šurlice.
Možda nekome izgledaju kako obična pašta, ma nami otočanima one su puno više od tega. Šurlice su dio duše ovega kraja. Pratile su generacije naših težaki, ribari i vinogradari. Nekad nisu bile svakodnevna spiza. Delale su se za blagdane, pire, fešte i velike obiteljske ručke. Dok bi muški bili va polju ili na moru, žene bi sidile za stolon, ćakulale, prebirale po životu i motale jednu po jednu šurlicu oko tanke igle.
Svaka malo drugačija.
Kako i život.
Na Krku se oduvik govorilo da se dobre šurlice ne delaju na brzinu. Triba in dat vrimena. Malo muke, malo strpljenja i puno ljubavi. Jer va svakoj šurlici ostane otisak ruke one ča ju je delala.
Ovoga p**a delala san ih s Molino Grassi Tipo 00 brašnom za svježu paštu. Fino, meko i gotovo svileno pod rukom. Tijesto se ne bori s tobon nego te sluša. A šurlice ispadnu glatke, nježne i baš onakove kakove moraju bit. Danas je teško najt brašno koje daje tu mekoću, a da pašta i dalje drži svoj oblik. Ovo brašno me ugodno iznenadilo i podsjetilo zašto Talijani toliko paze kad je pašta u pitanju.
Dok san motala šurlice, kroz otvorene škure ulazil je lagani maestral. More je bilo čarobno modro, va daljine su jedra plesala na maestralu, a cvrčci su kantali svoju staru litnju kantadu.
A onda je na stol stigla prava litnja spiza.
Domaća šalša od pomidora, skuhana pomalo da zamiriše cela kuća. Nekoliko listići svježega mini bosiljka. Žlica prefinoga kremastega mascarponea Sabelli koji se lagano topi va toploj šalši. I malo Robo provolone affumicate za onu finu dimljenu notu koja sve lipo poveže.
Ništa više ne triba.
To je Mediteran.
To je lito.
To je Krk.
Do podne kupanje va moru. Sol na koži. Miris borov. Sunce ča se lomi po valima. Ručak va hladu. Čaša hladne žlahtine. A onda fjaka.
Ona prava.
Kad se vrime malo zaustavi.
Kad čuješ samo more kako diše, konope ča lagano udaraju o jarbole i vitar ča nosi miris soli kroz kamene kale.
Va takovin trenucima čovik shvati da bogatstvo ni va onome ča imamo.
Nego va onome ča živimo.
Va pijatu domaćih šurlic. Va šalši od pomidor. Va pogledu na more. Va jedrima ča se njišu na laganon maestralu.
I va osjećaju da, kamo god čovik gre, otok gre š njin.
Neka van je lito lagano kako maestral, slano kako more i toplo kako kužina naših nona.❤️
Hvala Lareto Food jer najbolje ča gre s našom tradicionalnom spizom donosite va srce kužine di se spravlja ❤️
Šurlice
1 kg Molino Grassi Tipo 00
½ litre vruće vode (voda mora zakipiti)
1 jaje 1 žumanjak
1 dcl ulja
cca 1 dag soli
Žlica octa
Ostavite tijesto da miruje zamotano min 1 sat