26/07/2025
Zivot s celijakijom, bolesti kojoj je stroga dozivotna bezglutenska dijeta jedini lijek.
❗️❗️❗️❗️❗️❗️❗️❗️
[ ZAŠTO BEZGLUTENSKI LOKAL MORA OSTATI STRIKTNO BEZGLUTENSKI?! ]
Ovaj tekst prvenstveno je namijenjen našim sugrađanima koji nisu primorani držati se striktne bezglutenske dijete, a pišemo ga ponukani nedavnim događajem u jednom od rijetkih zagrebačkih bezglutenskih lokala - bistrou Fetiš, kada je majka djece koja su u bezglutenski lokal ušla s glutenskom pizzom, zamoljena da djeca pizzu ne jedu u prostoru bistroa.
Naime, bistro je isključivo bezglutenski pa mrvice glutenske hrane mogu kontaminirati bezglutensko okruženje, što itekako može naškoditi osobama oboljelima od celijakije.
Želimo vjerovati da je revolt mame, koji je prezentiran na društvenim mrežama, kao i velik broj komentara njezinih prijatelja i pratitelja, rezultat neznanja ili površnog znanja o tome što je celijakija i kako je to živjeti s njom. Stoga, ovu priliku koristimo kako bismo širu javnost upoznali s izazovima života s celijakijom i jedinim lijekom kod ove bolesti, a to je striktna, doživotna bezglutenska dijeta - dijeta bez tragova glutena.
Svjesni smo činjenice da je u većem dijelu javnosti pojam bezglutenske prehrane nepopularan i bagateliziran, a iz komentara s društvenih mreža vidljivo je da izaziva i priličnu dozu netrpeljivosti, omalovažavanja pa - rekli bismo čak i gnušanja (okarakterizirani smo kao sekta). Svjesni smo i da je tome velikim dijelom doprinijela popularizacija lifestyle bezglutenske dijete koju upražnjavaju ljudi koji žele skinuti višak kilograma ili se žele hraniti „zdravo“ i moderno (jer su tako negdje pročitali/čuli) ili činjenica da su neke osobe izbacile gluten iz prehrane zbog određenih zdravstvenih problema.
Svatko ima pravo na svoj izbor, to nitko ne spori. No, tu prestaje svaka sličnost 'bezglutenske' prehrane - gdje je dovoljno glutenske namirnice zamijeniti bezglutenskim i striktne bezglutenske prehrane - koju MORAJU konzumirati osobe oboljele od celijakije ili druga dva oblika nepodnošenja glutena: alergije na pšenicu i intolerancije na gluten.
Tim osobama striktna bezglutenska prehrana nije stil života ili njihov izbor; tim osobama je striktna doživotna prehrana zdravstveno indicirana dijeta i JEDINI lijek za njihovu bolest. To znači da ne mogu popiti sirup ili tabletu, dobiti cjepivo ili injekciju, jer to ne postoji – njihov jedini lijek je hrana. Prelaskom na striktnu doživotnu dijetu njihov dotadašnji stil života (ali i životi njihovih obitelji) u potpunosti se mijenja i počinju živjeti život osoba koje su, nažalost, i danas, u 21. stoljeću još uvijek diskriminirane i neravnopravne u odnosu na ljude koji nemaju prehrambenih ograničenja.
Celijakija je doživotna, imunološki posredovana sistemska bolest koja se javlja kod genetski predisponiranih ljudi i uvjetovana je unosom glutena. Može se javiti u bilo kojoj životnoj dobi, zahvatiti bilo koji organ i očitovati se različitim simptomima. Bolest može postojati čak i ako osoba nema nikakvih simptoma. Simptomi bolesti variraju, od jasnih do potpuno pritajenih i mogu, ali i ne moraju, biti povezani s gastroenterološkim traktom. Naziva se još i kameleonska bolest ili bolest s tisuću lica. Unosom glutena (PA I TRAGOVA GLUTENA, onih mrvica s početka priče) dolazi do autoimune reakcija u tankom crijevu - oštećenja sluznice tankog crijeva i crijevnih resica što za posljedicu ima otežanu i smanjenu apsorpciju hranjivih tvari, a sve to može dovesti do malignih i nemalignih komplikacija bolesti!
Više o celijakiji, ali i druga dva oblika nepodnošenja glutena, pročitajte na https://celivita.hr/o-celijakiji/celijakija/.
Svim trima oblicima nepodnošenja glutena zajednički je način liječenja, a to je bezglutenska prehrana. No, i tu ima situacija koje zbunjuju širu javnost, a to je da kod alergije i intolerancije stanje nepodnošenja glutena ne mora biti doživotno i postoje osobe koje mogu tolerirati gluten u manjim količinama, no kod celijakije NEMA iznimke, oboljeli od celijakije ne smiju konzumirati gluten NI U TRAGOVIMA i to doživotno!!!
Stoga, život s celijakijom nije nimalo lagan i zahtjeva beskompromisnu posvećenost bezglutenskoj prehrani. Osobe oboljele od celijakije, uključujući roditelje djece oboljele od celijakije, svakodnevno se susreću ne samo sa situacijama da ne ulaze u restorane, slastičarnice, pekarnice i bistroe, jer su glutenski, nego djeca s celijakijom nemaju osiguran bezglutenski obrok u vrtićima, školama, đačkim i studentskim domovima, ne pozivaju ih na rođendane jer ne znaju što bi im ponudili pa je onda lakše takvo dijete izostaviti s popisa uzvanika, moraju izostati sa školskog ili sportskog natjecanja jer im hotel ili restoran tamo kamo idu ne može osigurati siguran bezglutenski obrok, sa škole u prirodi jer im se ne može osigurati obrok…
Odrasli su, s druge strane, primorani promijeniti poslove ako im je posao vezan uz česta putovanja i izbivanja iz vlastitog doma jer im se ne može osigurati obrok tamo gdje putuju, a da ne govorimo da su svakodnevno izvrgnuti podsmijesima i nerazumijevanju kolega iz radnog okruženja (komentari uglavnom slični kao i u priči s početka teksta) kada kažu da ne mogu sudjelovati u slavljima i druženjima koja su vezana uz hranu ili da ne mogu ići na zajednički gablec. A sve to zbog kontaminacije i mrvica glutena, koje, istina, ne lete zrakom (osim u mlinovima i pekarnicama), ali ako se nađu u obroku oboljele osobe itekako mogu uzrokovati čitav niz problema.
Vjerujemo da je većini vas, zdravih sugrađana, niz ovakvih situacija potpuno nepoznat - i bolje da je tako. No, dozvolite da postoje i oni kojima je svakodnevni izlazak iz kuće itekako izazovan i zahtjeva prethodnu pripremu i dobru organizaciju kako ne bi ostali bez svog obroka.
Ako mislite da to i nije baš tako zahtjevno, probajte se samo na tjedan dana 'staviti u naše cipele' i živjeti takvim načinom života, primjerice, da kada ste gladni ne možete ući u prvu pekarnu (nego morate 'potegnuti' do jednog od 5 bezglutenska lokala u Zagrebu), da svaki dan kada vodite dijete u školu ili vrtić morate ustati sat vremena ranije kako biste mu skuhali i zapakirali ručak (jer ga u školi neće dobiti), da svog studenta opskrbite hranom za cjelodnevni boravak na fakultetu (jer ne može u studentsku menzu s ostalim kolegama), da ako imate poslovni ručak ili službeni put nazovete hotel/restoran i provjerite jesu li u mogućnosti pripremiti vam obrok ili ćete morati samo pijuckati piće i eventualno pojesti salatu (jer drugo ne mogu pripremiti), da kada idete u dućan budete spremni da ćete tamo provesti barem pola sata više u potrazi za namirnicama koje ne sadrže gluten niti u tragovima (obratite malo pozornost na deklaracije proizvoda po dućanima)...i tako čitav niz svakodnevnih situacija koje su vezane uz i oko hrane, koje većina vas niti ne doživljava kao 'situacije' jer nemate problema s glutenom.
Možda nakon takvih samo tjedan dana, ali možda i samo nakon pročitanog teksta, malo bolje shvatite zašto je ljudima s celijakijom, ali i ostalima koji zaista NE SMIJU konzumirati gluten niti u tragovima, neopisivo bitno i važno da postoje mjesta gdje mogu, bez imalo straha i brige sjesti, kao i svi ostali ljudi bez prehrambenih ograničenja, i naručiti kavu i pojesti kolač ili sirnicu, pritom ne razmišljajući hoće li 'naletjeti' na glutensku mrvicu.
I zato je važno da svi oni BEZUVJETNO OSTANU STRIKTNO BEZGLUTENSKI u svakom mogućem smislu. U Zagrebu je takvih mjesta, brojkom i slovom 5 (pet)! Većina gradova u Hrvatskoj ih niti nema.
Svima onima poput .bistro, Katin kruh bez glutena, Melt i Vis À Vis Vincek (i svima ostalima u Zagrebu koji možda postoje, a mi još ne znamo za njih) VELIKA HVALA što postojite i što mislite na one kojima život bez glutena nije izbor nego JEDINI LIJEK!
Nadamo se da će ovaj tekst doprinijeti većoj svijesti i znanju o celijakiji, razumijevanju i empatičnosti prema osobama koje sa striktnom bezglutenskom dijetom moraju živjeti svaki dan te posljedično zaštiti njihovog mentalnog i fizičkog zdravlja.
